30. 12. 2015
Ljubav je čudo. I dešava se. Svima nama. Potrebno je samo pustiti i prepustiti se. Tek kada se potpuno damo možemo sve i da očekujemo, od života, od čoveka, od ljubavi, od nas samih.
Nije sve oduvek bilo savršeno, ni medjusobno upoznavanje. On je njoj delovao previše tih i miran za njen bučni temperament, ona je njemu delovala nezainteresovana, detinjasta i pored sveukupne elegancije i lepote kojom je zračila, svakako je preovladala razmaženost koju nije prikrivala. Ali putevi su im se previše puta ukrstili. Pružili su šansu prvo prijateljstvu i drugarskom upoznavanju. Nakon toga pojavila se i iskra strasti i rasplamsala se u iskrenu ljubav. Prijatelji su se čudili nespojivoj vezi pitomog i divljeg, vatre i vode, glasnog i tihog i nisu im davali mnogo šanse. Kako je vreme prolazilo tako su i njihove razlike počele da se ujednačavaju umesto sukobljavaju, pukotine su počele da se popunjavaju, počeli su da liče jedno na drugo.
Ipak su prvo morali da prevazidju početne svadje i rasprave. Ima ih uvek i svuda, ali kod različitih i jakih ličnosti ima ih mnogo više, i umeju da budu bučne, burne i iscrpljujuće. Ipak je dogovor da nikad u krevet ne legnu ljuti pobedio i pomogao da sve prebrode. I da sami sebe prihvate kao jedno i celinu. I okolina napokon da ih prihvati kao par i kao nerazdvojiv a skladan sklop. I svadje su postale sećanje, rasprave su počele više da liče na dogovor i sve su se kockice sklopile.
Prva, ali i sve ostale godišnjice su najčešće važne ženama, a muškarci su ti koje bi trebalo podsećati, koji zaboravljaju, koji ne razumeju važnost malih znakova pažnje i kojima je potreban podsticaj. Čast izuzecima. Ona je srećom poznavala i sebe i svog muža, i nekoliko dana ranije napomenula mu je da će ga iznenaditi poklončićem za godišnjicu. I bilo mu je dovoljno. Srećom po njega. U suprotnom bi njena razmaženost došla do izražaja.
Tačno u pet posle podne, njegov ulazak na vrata izmamio je osmeh na njeno lice. Ljubičaste kale u staklu koje je držao u ruci pokazale su joj da poznaje najtananije niti njene duše, da je pronikao u najskrovitije kutke njenog srca i da ipak sluša ono što mu govori. Kale su na njihovom venčanju bile njen izbor. Osećala je tada da one predstavljaju njenu elengaciju i lepotu, ali i prefinjenost koju je godinama i u životu sa njim stekla. U antičkim vremenima, kala je bila posvećena Zevsovoj ženi, Heri. Hera se smatrala boginjom venčanja, braka i zajedničkog života, i baš zbog toga se mnogi parovi odlučuju za kale kada je u pitanju njihovo venčanje.
A ljubičasta boja je ono što ju je posebno oduševilo, njena omiljena. Nije ni znala da se mogu naći u nekoj drugoj boji osim bele. Upakovani poklončić u njegovoj drugoj ruci potpuno je pao u zaborav zahvaljujući ljubičastim kalama. Bile su baš ono što je želela, nešto novo i drugačije, a opet poznato, toplo i blisko. Sada je mogla da zna da je njen suprug voli, poštuje i poznaje, da razmišlja o tome šta njoj znači. Ovim buketom joj je sve to pokazao i dokazao. Ljubičaste kale su za njihovu zajedničku budućnost poklon kojim će je uvek sigurno oduševiti.